Pčelinji vosak se koristi u narodnoj medicini gotovo isto toliko koliko i med. Poznato je da se u staro doba, posebno kod starih Slovena, nije polazilo na put bez malo meda i voska. Vosak je od davnina poznat i po tome što dugo drži sitost. Govori se da su ljudi u ratovima preživljavali tako što su danima žvakali po parče voska. No, vosak se ipak ne tretira kao hrana, već pretežno kao lek i kozmetičko sredstvo. Vosak ima svestranu upotrebu u raznim industrijskim granama. On se smatra univerzalnom sirovinom, jer se može koristiti za oko 2.000 različitih namena. U praksi se najčešće koristi za izradu voštanih satnih osnova (čime se ubrzava i usmjerava izgradnja pčelinjeg saća), zatim u proizvodnji svijeća, u industriji kablova, tkanina, kože, hartije, aviona, automobila, u hemijskoj, staklarskoj i optičkoj indsutriji, u vajarstvu i slikarstvu, za spravljanje masti za parket itd. U poljoprivredi se koristi za spravljanje kalem voska.
U narodnoj medicini on se korisiti za spravljanje lekovitih masti, flastera, kremova, voštano-mlečnih bonbona, izradu kozmetičkih preparata. U traumatologiji se koristi poslije skidanja gipsa. Vosak se, zatim, koristi kod opekotina, sportskih povreda i u plastičnoj hirurgiji. On, inače, širi krvne sudove i podstiče cirkulaciju krvi.
Čist ili u kombinaciji sa ljekovitim biljem, od davnina se veoma uspješno koristi u narodnoj medicini. Upotrebljava se lokalno, a najčešće se stavlja na zglobove, kičmeni stub, krsta i sl.
Prepoznavanje prirodnog voska
Pri nabavci – kupovini voska, treba znati da, po kvalitetu, vosak može biti:
prvog kvaliteta, koji je bijele ili svjetložute boje, bez primjesa, prijatnog mirisa na med, dobijen iz saća sa okvira građevnjaka.
drugog kvaliteta, koji je žute do svjetlomrke boje, bez primjesa. On može biti malo neujednačen po boji, tamniji u donjem dijelu do 1/3 debljine.
trećeg kvaliteta, koji je sive, mrke ili tamnomrke neujednačene boje, sa tamnim slojem do 1/2 debljine formata. To je vosak dobijen prilikom prerade, oštećen vosak i presovan od voskovarine.
Smatra se da je vosak kvalitetniji ukoliko je svjetlije boje. Inače, prirodni vosak se poznaje po tome što pri zagrijevanju u vodi ispliva na površinu, dok se primjese talože na dno suda ili lebde u vodi. Zatim, prirodni vosak (pčelinji) pri gnječenju pod prstima postaje elastičan ali ne i klizav, ne razmazuje se i pri razvlačenju se ne kida, pri žvakanju se ne lijepi za zube, a pri struganju stvara spiralne listiće (šuške, trake), ujednačene i zrnaste strukture i odgovarajuće je svjetložute do mrkožute boje, bez primjesa sa strane. Pri udaru čekićem, prirodni vosak se rasprši, a pri hlađenju ima talasastu površinu i blago ispupčenje. Stavljen u vrelu peć, gori bez ostatka i odaje prijatan miris. Svako odstupanje od navedenih osobina ukazuje na falsifikovan vosak.
Ako je vosak miješan s parafinom, pri gnječenju je sjajan i pogodan za mazanje, a njegove dvije loptice se ne mogu prilijepiti. Ukoliko vosak ima stearina, gubi plastičnost, dok pri dodatku kalafonijuma postaje lepljiv za prste. O svemu ovome treba voditi računa pri nabavci – kupovini voska.
Do upotrebe – vosak se mora čuvati u prohladnim i suvim prostorijama.
Priprema voska za terapiju
Nezamjenjiv u kozmetici
Pri pripremi voska za terapiju, njegove ploče se prethodno isitne na komadiće, a zatim se tope u posudi sa dvostrukim dnom ili se stave u manju posudu, a ova onda u veću sa zagrijanom vodom. Ukoliko je vosak krt i posan, mora mu se dodati nešto voštanog ulja (na četiri kilograma voska jedan litar ulja), kako bi bio mekan, savitljiv, mastan na dodir, da dobro upija i drži toplotu, i da ne depilira kožu pri skidanju. Takođe se, pri pripremi za upotrebu, mora voditi računa da pritom u posudu sa voskom ne dospije ni kap vode, jer ona docnije može da opeče kožu.
Poslije upotrebe – skidanje voska sa oboljelog dijela, treba ga staviti u posudu gdje će se zagrijevati do 100 stepeni i postati tečan, u kom slučaju će iz njega ispariti kapi znoja ili vode, ako su do njega došli tokom upotrebe, a zatim ostaviti da se ohladi do ponovne upotrebe, do koje može doći čim se stvori skrama na površini, jer je to momenat kada je postignuta temperatura pri kojoj se primjenjuje u terapiji.
Prije stavljanja voska, mjesto na koje se stavlja treba pripremiti: dobro oprati i osušiti (ako treba i obrijati), a poslije skidanja obrisati upijanjem, nikako trljanjem. Debljina sloja pri stavljanju može biti od 0,5 do 1,5 cm, a vrijeme držanja oko 30 minuta.
Odmah po stavljanju voska na zglob, u prvih 10 minuta, temperatura – toplina je najveća (čak malo i pretoplo), dok je posljednjih 15 minuta prijatna, a zatim se vosak hladi i zateže, mada se toplina i dalje zadržava, ali niža nego ranije, dok zglob postaje pokretljiviji, i dozvoljava dalje potrebne vježbe, koje su sastavni dio terapije.
Ovaj tekst smo preuzeli iz publikacije „Pčelinja apoteka“ (izdavač „Moć prirode“ Beograd) odakle prenosimo i neke recepte:
ASTMA – Na svaki sat u toku dana, po 15 minuta, žvakati 1/2 kašičice medno-voštanih poklopaca.
VARENJE (poboljšanje varenja) – Žvakati voštanu masu pčelinjeg saća iz koga je iscijeđen med. Dobro je i za sluzokožu organa za disanje.
GRIP, NAZEB, SINUSI (preventiva) – Svakog dana prožvakati po zalogaj saća i uz svaki obrok uzeti po dvije kašičice meda, vodeći računa i o pravilnoj ishrani.
GROZNICA – U toku tri-četiri nedjelje svakog dana, tri puta po 10-15 minuta, žvakati parče čistog pčelinjeg voska ili saća sa medom. Pored toga, prije doručka i pred spavanje uzimati mješavinu dvije kašičice meda i dvije kašičice jabukovog sirćeta, razmućenih u čaši vode.
ZUBI-DESNI (karijes, oštećenje zubne gleđi) – Nekoliko puta u toku dana, po 10 do 15 minuta, žvakati medno saće, a još bolje djeluje žvakanje žvaka proizvedenih na bazi voska sa dodatkom nekih materija koje sprečavaju stvaranje zubnog kamenca, a povoljno utiče na varenje.
NOS I GRLO – U cilju čišćenja – svakog sata u toku dana žvakati 1/2 kašičice voštanog saća s medom, oko 10 minuta.
PUPAK NOVOROĐENČETA – Zagrijanu lopticu voska stanjiti do oblika metalnog novčića i priviti na pupak novorođenčeta za vrijeme kupanja, odnosno prije kupanja, a ukloniti poslije kupanja.
RANE – Uzeti jednu šoljicu iscijeđenog soka iz svježih listova i cvjetova nevena, dvije šoljice svinjske masti, pola šoljice voska, pa sve staviti na vatru i miješati dok se masa ne ujednači, a zatim koristiti za mazanje rana, otečenih žlijezda, guka, krasta i osipa. Pored toga, u toku dana piti čaj od listova i cvijeta nevena,
– U slučaju gnojnih rana: zagrijati vosak, rastanjiti ga do oblika lepinjice i staviti na ranu. Ponavljati dok se rana ne očisti od gnoja.
– Za svježe rane (i stare): Uzeti 100 grama maslinovog ulja, osam grama žutog voska, 20 grama bijele crnogorične smole, jedan gram tamjana i 1,5 gram neslanog maslaca, sve dobro izmiješati i staviti da vri oko 10 minuta (uz stalno miješanje i skidanje pjene), a zatim, kad se ohladi, namazati na čisto pamučno platno i previti preko rane.
SINUSI – Obložiti sinuse blago zagrijanim voskom i ostaviti da tako stoji preko noći. Terapija traje sedam dana.
– Komadić saća (veličine gume za žvakanje) uzimati četiri do šest puta u razmacima od po jednog sata, u toku dana, žvakati oko 10 do 15 minuta, pa ostatak izbaciti.
UŠI (začepljenje i zujanje) – Komadić bijelog pamučnog platna (ili lanenog) saviti u vidu fišeka i pri dnu odsjeći tako da ostane mali otvor (rupica), zatim potopiti u rastopljeni vosak, ohladiti, na vrh fišeka staviti u uvo i gornji dio zapaliti šibicom. Fišek zatim pridržavati sve dok ne sagori na pet-šest centimetara od uva, kada se fišek izvuče, a u uvo stavi komadić vate.
USNE (ispucalost) – Mazati ispucale usne pomadom koja se pravi tako što se dobro izmiješaju: 50 grama bijelog voska, 50 grama lanolina, dva grama vazelinskog ulja i pola grama ružine vodice (esencije).